U okviru bosanskohercegovačke promocije, prethodno je predstavljena u Banja Luci.
Autor Fehir danas je u Sarajevu u dijalogu s promotorom Goranom Gazdekom, objasnio da se naziv djela, jezička izvedenica ‘samodošli’, odnosi na djecu i mlade, migrante koji su bez roditelja i staratelja dospjeli mukotrpnim i dugim putem do Švedske, a on (Fehir) kao terapeut u toj zemlji radio s onima što su s puta donijeli i teške traume od pretrpljenog nasilja, stigme, upitne ljudske dobrote, netrpeljivosti čovjeka prema čovjeku. To im se dešavalo iako su iz domova u matičnim zemljama pošli u daleku neizvjesnost zbog teških nevolja o kojima drugi čovjek ne želi ni da pita ni misli jer se u tom momentu ne događaju njemu.
Petar Fehir napominje da je i sam dospio u Švedsku početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u prvom valu izbjeglica iz Jugoslavije, kada je iz Bosne i Hercegovine dospjelo u prvi mah oko 65.000 ljudi, među njima bar hiljadu ‘samodošlih’, djece i maloljetnika bez pratnje.
– Iskustva su nam slična i potpuno je irelevantno odakle su junaci ovih priča – rekao je autor navodeći da migranti, o kojima se najčešće govori kao o brojkama, imaju svoje identitete, imena i prezimena, porodice.
Knjiga sadrži četiri priče o dječacima, današnjim migrantima. Tri su nastale na osnovu njihovih autentičnih iskustava na teškom putu a jedna je fikcija, ali temeljena na onome što je Fehir spoznao radeći profesionalno s nevoljnicima i sublimirajući iskustvo u priču. Jedna govori o dječaku što je zanijemio jer je bio žrtva silovanja.
Prema podacima koje autor navodi u uvodu knjige, u Švedsku je 2015. godine došlo 35.000 djece bez pratnje. Po rodnoj podjeli, samodošli su pretežno dječaci, oko 80 posto. Među najčešćih više drugih razloga za bijeg iz domovine je strah da će postati djeca-vojnici.
Prema UNICEF-u, osam od deset anketiranih izjavilo je da su bili seksualno iskorištavani na putu prema Evropi.
– Kad pričamo o migrantima, najčešće govorimo o brojkama, ljudima što se ‘motaju’ tu negdje oko nas i po našem mišljenju namjeravaju počiniti nešto nezakonito, a ti nevoljnici imaju identitete, imena i prezimena, porodice, pa nije loše pomoći im i pružiti šansu – zaključio je Petar Fehir.
– Osim što je „Samodošli“ lijepo i pjesnički napisana knjiga, ona je i podsjetnik, ponekad brutalno iskren, da među nama postoje ljudi čiji bi se život mogao promijeniti nabolje jednim prijateljskim riječima. Oni najčešće nisu došli u naše društvo iz luksuza već iz nužde. A ako im već ne možemo pomoći, barem im ne bismo trebali otežavati – jer jednoga dana i sami možemo završiti u njihovoj situaciji – zapisala je Olga Vujović, historičarka umjetnosti i književna naučnica.
(Vijesti.ba/Fena)