Oni su uhapšeni u velikoj policijskoj akciji kodnog naziva “Kavez”, a terete ih se za niz krivičnih djela: nasilničko ponašanje, neovlašteno snimanje, ucjena, ugrožavanje sigurnosti i narušavanje nepovredivosti doma.
Panteri sa druge strane zakona
Javnost u BiH uveliko romantizira „uzimanje stvari u svoje ruke“, ali to uopće nije idealno koliko izgleda.
Pedofilija jeste naročito gnusni zločin. Prema podacima raznih istraživanja, pedofile se prijavi tek za jednu od 30 situacija zlostavljanja, a čak 20% djece u Evropi doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja, prema izvještajima Evropskog parlamenta.
Nije ni čudo da srca javnosti pridobijaju “lovci na pedofile” koji metodom prijekog suda mame predatore na sastanak i eksponiraju ih u javnosti, često uz maltretiranje, šišanje, ponižavanje i slično. Policija i pravosuđe, međutim, tu padaju u drugi plan.
Tu su se naročito isticali “Panteri”, koji imaju na stotine hiljada pratitelja na društvenim mrežama. No, postavlja se pitanje kako su se institucije dovele u situaciju da se njim ne prijavljuju slučajevi pedofilije.
“Batmeni” umjesto policajce
“Građani svoje povjerenje ponekad daju neformalnim grupama onda kada osjećaju manjak efikasnosti i povjerenja u institucije”, pojasnio nam je ovaj fenomen stručnjak za sigurnost, akademik prof. dr. Nedžad Korajlić.
Dodaje da takva praksa može izgledati kao brže i vidljivije rješenje, ali je zapravo opasna jer vodi ka paralelnim strukturama i slabljenju pravne države.
Sama priroda ovih susreta potpuno isključuje organe zakona zato što bilo kakav materijal koji se tako prikupi ne može biti korišten na sudu:
“Zakonom nije dozvoljeno podstrekavanje na krivično djelo, što znači ukoliko je nekom od navodnih pedofila ponuđen susret, pogotovo pod lažnim profilom, takav materijal u naknadnom postupku teško može biti prihvaćen kao dokaz”, navodi Amarildo Gutić, novinar blisko upućen u slučaj “Pantera”.
Pored svega tu je i sporno pitanje neovlaštenog snimanja te klevete ukoliko nemaju čvrste dokaze, pa čak i ako ih imaju, upitna je njihova validnost kada se na njihov način, objavom snimaka na društvenim mrežama, sve plasira.
Prof. dr. Nedžad Korajlić smatra da neformalne grupe nikad ne mogu biti zamjena za institucije:
“Njihovo djelovanje može ukazati na problem, ali samo zakonito prikupljeni dokazi imaju punu snagu u sudskom postupku. Ključ je u jačanju kapaciteta institucija i vraćanju povjerenja građana u organe reda”, kazao nam je on.
Ovakav pristup parališe zakon
Gutić podsjeća da je Žurnal i ranije pisao o realnoj opasnosti da članovi Udruženja pojedinim akcijama i načinom djelovanja u konačnici budu predmetom istrage, za primjera radi krivično djelo samovlašća ili zlostavljanja osoba.
Postoje primjeri “lovaca na pedofile” koji su uspješno sarađivali sa zakonom, uključujući slavnog Chrisa Hansena koji je pomogao u procesuiranju stotina pedofila u televizijskoj emisiji “To Catch a Predator”.
No, saradnja organizacije Panter s policijom je nejasna i osporavana:
“Iako konkretno iz Udruženja Panter uvjeravaju da imaju saradnju sa policijom, iz policijskih agencija te tužilaštava to negiraju. Znali su za neku svoju akciju hvatanja navodnog pedofila objaviti da je reagovala policija, no premalo je informacija i potvrda da je to tako i bilo”, tvrdi Gutić.
Tužilaštvo KS se čak nedavno i javno oglasilo po ovom pitanju:
“Tužilaštvo KS informira javnost da Udruženje Panter ne sarađuje s ovom pravosudnom institucijom kako su to naveli pojedini članovi udruženja”, saopšteno je tada.
Pitanje je koliko je pravosudni sistem u stanju adekvatno kazniti prestupnike.
Kazne za pedofiliju kreću se od samo tri mjeseca do par godina u naročito teškim slučajevima. Napominjemo, kazne do godinu dana u BiH je moguće otkupiti novcem. Lista pedofila postoji, ali nije javna.
(Vijesti.ba)