Stručnjaci upozoravaju kako kvalitetu sna određuju ne samo sati provedeni u krevetu, već ponajviše njegova pravilnost i dosljednost.
Nedavno objavljena međunarodna studija u časopisu “Health Data Science” iz temelja mijenja dosadašnje razumijevanje sna i njegov uticaj na zdravlje. Tim naučnika s Pekinškog univerziteta i Vojnomedicinskog fakulteta analizirao je podatke o spavanju kod 88.461 odrasle osobe iz britanskog UK Biobanka. Njihovi rezultati detektovali su značajne veze između šest ključnih obilježja sna i rizika za čak 172 bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, Parkinsonovu bolest, cirozu jetre i akutno zatajenje bubrega.
Zašto je redovnost sna ključna?
Donedavno se najveća pažnja pridavala isključivo trajanju sna, ali ovo istraživanje posebno naglašava važnost ritma, vremena i kontinuiteta. Pokazalo se da neredovan odlazak na spavanje, naročito nakon 00.30 sati, uveliko povećava rizik od razvoja ciroze jetre, čak 2.57 puta. Dodatno, nestabilnost vremena odlaska na spavanje bila je povezana s 2.61 puta većim rizikom za pojavu gangrene. Generalno, kod čak 92 bolesti više od 20 odsto ukupnog rizika proizlazi iz loših navika spavanja.
Prema riječima glavnog autora, profesora Šengfenga Vanga, ovi rezultati zaista preusmjeravaju fokus s isključivog trajanja sna na njegove dosad zanemarene dimenzije, poput ritma i stabilnosti.
Rušenje mita o štetnosti dugog spavanja
Ova studija demantuje i dugogodišnji mit o štetnosti “predugog” spavanja. Prijašnja istraživanja temeljena na upitnicima spominjala su vezu između spavanja dužeg od devet sati i učestalosti moždanog ili srčanog udara. Međutim, objektivni podaci ovoga istraživanja takvu vezu nisu potvrdili, osim kod jedne bolesti. Ispada da gotovo 22 odsto osoba koje se smatraju “dugim spavačima” realno spavaju manje od šest sati po noći. To znači da je vrijeme provedeno u krevetu često pogrešno protumačeno kao pravo vrijeme sna, što je u ranijim istraživanjima stvorilo lažnu povezanost dugotrajnog spavanja s lošim zdravljem.
Zašto su ritam i konzistentnost sna presudni?
Neravnoteža u cirkadijalnom ritmu – našem unutrašnjem biološkom satu – pokazala se naročito problematičnom. Gotovo polovina od ukupno 172 proučavane bolesti imala je znatno povećan rizik upravo pri narušavanju ritma spavanja i buđenja. Primjera radi, niža amplituda ritma bila je povezana s više nego triput većim rizikom za staračku fizičku slabost. Ove su povezanosti potvrđene i u nezavisnoj američkoj populaciji (NHANES), uključujući hroničnu opstruktivnu bolest pluća i dijabetes tipa 2.
Veza lošeg sna i hroničnih bolesti
Analiza je pokazala da su upalni markeri, kao što su C-reaktivni protein i leukociti, moguća veza između lošeg sna i razvoja hroničnih bolesti. Savremeni način života, obilježen vještačkim svjetlom, smjenskim radom i čestom upotrebom digitalnih uređaja, dodatno remeti prirodni ritam spavanja i budnosti, povećavajući tako rizik za zdravlje.
Kako poboljšati san i smanjiti rizik za bolest?
Studija se zasniva na korištenju akcelerometara, nosivih uređaja koji precizno prate kvalitetu sna i njegov kontinuitet, a ne samo ukupno trajanje. Takvi podaci uklanjaju subjektivne greške samoprocjene sna, koje često mogu dovesti do netačnih zaključaka i pogrešnih preporuka.
Dosljedan raspored odlaska na spavanje i buđenja, čak i vikendom, od izuzetne su važnosti. Preporučljivo je izbjegavati dugotrajno ležanje u krevetu bez stvarnog sna te smanjiti izloženost vještačkom svjetlu i ekranima u večernjim satima. Pažnju treba posvetiti i znakovima potencijalne upale, naročito kod osoba s hroničnim bolestima i poremećajima sna.
Vrijeme je, kako poručuje profesor Vang, da redefinišemo pojam “dobrog sna” – potrebno je gledati dalje od pukog broja sati, već i na redovitost te kvalitetu sna. Dosljedan raspored i manja fragmentacija sna mogu imati neočekivano snažan učinak na prevenciju bolesti i očuvanje zdravlja.
“Naši nalazi naglašavaju zanemarenu važnost pravilnosti sna. Vrijeme je da proširimo definiciju zdravog sna dalje od same dužine”, zaključuje profesor Šengfeng Vang, prenosi “Tportal”.
(Vijesti.ba)