Ovaj muzički dokumentarac (Bugarska, SAD, 2025, 80 min.), koji prati jedinstvenog bugarskog umjetnika Ivu Dimcheva, nastajao je tokom posljednjih nekoliko godina između Sofije i Njujorka.
Producent filma je David France, oskarom nominirani autor poznat po filmovima koji pomjeraju granice društvenih tema i ljudskih prava.
Ivo Dimchev nije običan umjetnik niti je njegova priča klasična. On je autor, performer, pjevač, koreograf, ali i neko čiji je rad duboko ukorijenjen u ličnim borbama, seksualnom identitetu i društvenom aktivizmu. Njegove predstave i nastupi brišu granice između teatra, koncerta i performansa, stapajući tijelo, glas i emociju u jedinstven scenski izraz.
U središtu filma je period pandemije kada se svijet povukao u tišinu i izolaciju, a Ivo odlučio krenuti u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto da prekine s radom, on je održao više od 400 besplatnih koncerata u domovima ljudi širom Bugarske. Ti intimni susreti s publikom nisu bili samo čin umjetničke hrabrosti već i gest solidarnosti, povezanosti i nade.
Autorica filma Kristina Nikolova u izjavi Feni priča kako je upoznala glavnog protagonistu njenog filma prije otprilike pet godina kada je počela pandemija koronavirusa.
– Svi smo se skrivali, a on je bio na ulicama i u domovima ljudi, održavajući kućne koncerte. Iako je HIV pozitivan, osjećao je da se ne želi predati tom virusu i to me zaista oduševilo, njegova hrabrost, duh i sloboda – pojasnila je.
Ova bugarsko-američka redateljica kaže da je njoj sve to vratilo slobodu te da se nada da će se ljudi kada budu gledali Ivu i kada vide koliko je hrabar i talentiran, osjećati inspirirano.
– On je poput anđela koji donosi olakšanje svojim glasom i svojom slobodom – zaključila je Nikolova.
Dimchev, kojeg je njegova porodica odbacila, poziva publiku u svoj život i bez stida otkriva svoje najgore osobine poput narcizma, seksualne ovisnosti i konfrontirajuće prirode.
U izjavi Feni glavni protagonista Ivo Dimchev kaže da se značaj filma za njega lično mijenjao tokom različitih faza njegovog stvaranja.
– U početku sam mislio da će to biti predivna promocija za moju muziku, ali onda sam shvatio da idemo mnogo dublje i šire i poruka filma je postala mnogo značajnija – pojašnjava.
Isprva je, dodao je, imao otpor prema tome da sa filmom idu tako široko, ali onda je shvatio da je važno širiti poruku i stvoriti nešto što može inspirirati, ne samo mlade uopćeno, već i mlade queer ljude, posebno u Bugarskoj.
– Oni mogu zastupati ono što jesu i ne praviti kompromise – poručio je.
U okviru Takmičarskog programa – dokumentarni film 31. Sarajevo Film Festivala publika će moći pogledati 20 filmova.
Od toga je 12 dugometražnih i osam kratkih dokumentarnih ostvarenja, od kojih pet filmova ima svjetsku premijeru, tri međunarodnu, deset filmova regionalnu premijeru, a dva bosanskohercegovačku, dok je jedan film odabran za program izvan konkurencije i imao je međunarodnu premijeru.
(Vijesti.ba / FENA)