Drevna japanska borilačka vještina ninjutsu čuvana vijekovima kao tajna umijeća ninji (nindži) kombinuje borbu, špijunažu i taktičke vještine da bi stvorila jedinstveni put samootkrivanja i razvoja.
Danas ninjutsu nije samo borilačka vještina nego prvenstveno sredstvo za rad na sebi, doprinosi jačanju samopouzdanja.
Ninjutsu kakav primjenjuju u Klubu Ninpoera Sarajevo spoj je devet škola drevnih japanskih borilačkih vještina od toga je šest samurajskih škola, a tri su ninja škole. Obuhvata filozofski aspekt i samurajske vještine borbe oružjem (mač, štapovi, nož, lanci, konopci skrivena i improvizovana oružja) i goloruku borbu iz koje je nastala većina današnjih borilačkih vještina (judo, jiu jitsu, aikido brazilski jiu jitsu). Članovi tog kluba većinom su žene. Na ninjutsu dođu iz hobija, potom im to ‘uđe pod kožu’, a nakon godina treninga polaznici u sebi otkriju snagu i jačaju samopouzdanje.
Majstor ninjutsua Navid Bulbulija u razgovoru za Fenu ističe da većina, borilačke vještine nikad i ne primijeni za odbranu od fizičkog napadača, ali se svakodnevno suočavamo sa izazovima modernog života ponajviše stresom.
– Ako oklijevaš, gubiš. Ako si smiren i odlučan preživiš i pobijediš. Kad to naučimo u sali, gdje nas trening partner redovno napada drvenim mačem, to možemo primijeniti i u životu. Prava sloboda počinje kad prestaneš bježati. Ovo je samo ilustracija, ali ima bezbroj takvih primjera. Ljudi na ninjutsu dođu jer im treba hobi, nakon godina treninga otkriju u sebi snagu i samopouzdanje za koje nisu imali pojma da posjeduju – istaknuo je.
Bulbulija priča da ninjuitsa polaznike uči i tome da se kreću prirodno, baš kako je to i namijenjeno da se ljudska bića kreću. Bez napora, bez suvišnih pokreta, elegantno i ekonomično.
– Koliko je to bilo korisno u srednjem vijeku na bojnom polju, toliko je i danas u kuhinji, u shoping centru i u obavljanju bilo koje vrste posla. Možete naučiti svjesnost i prisutnost, kako prevazići stres, deeskalirati konflikte, vidjeti više i osjećati bolje. Naravno da neće svi polaznici sve to naučiti. To su potencijali te vještine. Dobit će smjernice, ali ostalo zavisi od rada, volje i strpljenja. Zapravo riječ nin i znači strpljenje – naglasio je.
Na pitanje šta polaznike privlači savladavanju te vještine Bulbulija ističe da neki žele postati ninje iz radoznalost, rijetki dođu zato što vole japansku kulturu, a većinu privuku treninzi u prirodi.
– Treninge u prirodi imamo jednom sedmično, iako ne uvijek jer procijenim koliki je interes. Bez obzira što dođu radi toga, većina polaznika ipak teško izlazi iz zone komfora i udobnosti sale. Mada su naši treninzi u prirodi daleko od spartanskih, prirodni elementi su dovoljni da se nastavi dolaziti ali isključivo na treninge u sali. Lijepo izgleda na slikama, ali danas smo previše razmaženi da istrajemo u sredini gdje nije sve pod našom kontrolom – naglašava.
Za treninga bude i povreda, ali kaže Bulbulija manje nego na sportovima s loptom.
– Za dvadeset godina rada Kluba imali smo jedno iščašeno koljeno, jedan iščašen zglob i jedno iščašeno rame. Ja sam imao dislokaciju rebra. Imali smo jedan istegnut mišić i ligament, bezbroj modrica i uboja (iako više modrica ima na pole dance treninzima), ali smo zato izliječili desetke bolova u leđima, depresija i napuhanih ega – istaknuo je.
Bulbulija priča da je ninjutsu počeo trenirati sa trideset godina. Dotad je već imao jedan kinetički lanac povreda, kuk povrijeđen na karateu, oba koljena na taekwondou, povrijeđen skočni zglob, a dosta pokreta nije ni smio uraditi.
– Ova vještina me je toliko privukla da sam našao način da se prilagodim, da radim sve što su tad radili i petnaestogodišnjaci u Klubu. Ninjutsu je u teoriji vrlo prilagodljiv jer forme nisu krute, kao u drugim japanskim vještinama. Ipak, to nije terapeutska vještina. Ako dođete s bilo kakvom ozbiljnijom povredom pustit ću vas da probate, ali ću vam savjetovati tai chi ili yogu – naglašava trener Bulbulija.
Precizira da u Klub primaju osobe starije od 18 godina. Tehnike su opasne, od polaznika očekuju ozbiljnost i empatiju.
– Vještina je dosta naporna intelektualno, naročito prvih nekoliko mjeseci dok se ne nauči princip kretanja i osnovni koncepti. Ko to izdrži, poslije uživa u treninzima. Atmosfera u Klubu je opuštena i prijateljska. Na treningu očekujte određenu dozu boli koju ćete morati podnijeti ili bol nanijeti drugima ali u kontrolisanim, prijateljskim uslovima – uz igru i smijeh. Ko pak voli takmičenja i dokazivanja, preporučam MMA ili kick box – kazao je.
Nindže su specijalizirane i za zaštitu važnih objekata i osoba, a Bulbulija ističe da su borilačku vještinu ninjutsu u svijetu, jedno vrijeme, trenirali agenti CIA-e kao i FBI-a.
– Kod nas se ta vještina ne koristi profesionalno, imali smo članove koji su iz Kluba otišli u security, policiju, SIPA-u, MMA – kaže. Dodaje da je prethodni trener u Klubu Darko Trajković držao časove ninjutsua za glumce sa akademije i kao pripreme za predstave.
Većina članova Kluba Ninpoera Sarajevo su žene, a Bulbulija to prvenstveno pripisuje svom pristupu u radu odnosno insistiranju na mekim principima borbe. Među članovima Kluba ostaju muškarci koji su, kako je kazao, dovoljno zreli da ne traže dokazivanje.
– Trenutno je u Klubu 80 posto žena, od ukupnog broja članova. Dosta muškaraca proba, ali u Klubu ostanu oni što imaju dobar balans energije da ustraju na tom putu. Tek nakon četrdesete godine shvatio sam da želim da se baziram na mekoći, kao principu borbe. I djevojkama više odgovara tako, kao i muškarcima koji su dovoljno zreli da ne smatraju sramotom ako ih neka cura “nadjača” – kazao je. Naglašava da nema takmičenja osim, kako je kazao, prijateljskog sparinga.
Bulbulija pojašnjava da se tradicionalno obuka za kunoichi (žene ninje) razlikovala od obuke za polaznike ninjutsa muškog spola. U prošlosti one su učile umjetnost plesa, sviranja, pjevanja, zavođenja. Danas kunoichi uče iste vještine kao i muškarci.
– Ja tako i cure iz Kluba zovem ninjama, iako one same za sebe znaju ponosno reći da su kunoichi – naglašava.
Članica Kluba Aida Duratović trenira ninjutsu skoro dvije godine, počela je u vrijeme kriznog perioda u životu. Za nju su posebno zanimljivi treninzi u prirodi.
– Treninzi su me izvukli iz depresije, ali to je i nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Nastavila sam trenirati i nakon kriznog perioda. Ova vještina mi je dala više samopouzdanja i discipline, mada nikad nisam bila bespomoćna. Treninzi u prirodi za mene su posebni, naročito tematski treninzi preživljavanja jer na kraju takvih treninga kuhamo na žaru i sjedimo do kasno u noć pored logorske vatre – prenosi Duratović utiske.
I Ejla Sadiković uživa u treninzima, ninjutsuu se vratila nakon pauze od nekoliko godina.
– Sad se opet vraćam povremeno, uprkos obavezama koje me vode daleko od Sarajeva. To ostane u krvi – istaknula je.
Bulbulija u razgovoru za Fenu pojašnjava i to da su japanske borilačke vještine krute. Za razliku od lepršavih kineskih, karate je naprimjer strašno krut. Ali to tradicionalno nije bilo tako. Pa tako jujutsu (džiju-džica) nježna japanska vještina upućuje ‘na to da se ne koristi vlastita nego snaga protivnika, da bismo ga “nježno” polomili’. Ninjutsu za goloruku borbu koristi pojam taijutsu – vještina tijela, ali principi su isti.
– Pošto radimo prema devet različitih tradicionalnih škola to je i devet različitih principa. Neki su tvrdi i kruti, a neki meki i fluidni. Iako ja oduvijek naginjem mekim principima – istaknuo je.
Budući da se pojam ninjutsu može prevesti i kao vještina skrivanja, pojam ninja (nindža) bi se mogao prevesti kao onaj koji je vješt u potajnom kretanju ili nevidljiva osoba.
– Da, ninje mogu biti nevidljive ali ne kao što se to govori u legendama. Ninja je učio kako da se stopi sa okolinom, da ne odudara od okoline. U Klubu nekoliko puta godišnje imamo noćne treninge, između ostalog učimo kako koristiti sjene da se krećemo neprimjećeno. To je ninja nevidljivost. Kanji nin, iz riječi nin-jutsu, među ostalim znači nevidljivost. Drugo značenje bi bilo strpljivost, sabur – kazao je Bulbulija u razgovoru za Fenu.
Klub Ninpoera Sarajevo treninge organizira u Centru Transformacija (Trg Heroja 30), utorkom i četvrtkom od osam. Treninzi u prirodi su nedjeljom, subotom po dogovoru.
(Vijesti.ba / FENA)