Ljudi koji su živjeli na Iberijskom poluostrvu tokom kasnog neolita možda su pojeli svoje susjede u jednom sumornom i jezivom činu društvenog nasilja, otkrivaju novi dokazi.
Najmanje 11 osoba – uključujući djecu i adolescente – izgleda da je oderano, obezkoženo, rastavljeno, slomljeno, kuhano i pojedeno od strane drugih ljudi, prema tragovima na kostima koji datiraju iz prije 5.709-5.573 godine, pronađenim u pećini El Mirador u Sierra de Atapuerci u Španiji.
Još intrigantnije je to što dokazi ukazuju na to da se sav ovaj kanibalizam dogodio otprilike u isto vrijeme, u jednom, moguće izolovanom incidentu. To sugerira da ljudi koji su tamo živjeli u to vrijeme nisu bili uobičajeni kanibali, već su se možda bavili ovom praksom iz opravdanih razloga, poput lokalnih sukoba među klanovima.
Nedostaju dokazi
“U ovoj studiji bavimo se novim slučajem kanibalizma na nalazištima Atapuerca”, kaže paleoekologinja Palmira Saladié iz Katalonskog instituta za ljudsku paleoekologiju i društvenu evoluciju (IPHES) u Španiji.
“Kanibalizam je jedno od najsloženijih ponašanja za tumačenje, zbog inherentne teškoće razumijevanja čina konzumiranja drugih ljudi od strane ljudi. Štaviše, u mnogim slučajevima nam nedostaju svi potrebni dokazi da ga povežemo sa specifičnim kontekstom ponašanja. Konačno, društvene predrasude ga uvijek tumače kao čin barbarstva.”
Čini se da je drevna historija čovječanstva prožeta naznakama kanibalizma tokom milenijuma, a praksa se pojavljuje u više slučajeva samo na Iberijskom poluostrvu.
Od ishrane do pogrebnog obreda
Postoji mnogo razloga zašto su naši preci možda praktikovali kanibalizam, od ishrane do pogrebnog obreda transumpcije – ugrađivanja pokojnika u tijela živih kako bi ih simbolično održali u životu.
Neki od tragova rezova koje su istraživači katalogizirali.
Saladié i njene kolege otkrile su svoj neobičan incident kanibalizma dokumentirajući 650 pojedinačnih fragmenata ljudskih kostiju iz pećine El Mirador koji su pokazivali znakove onoga što se naziva obradom nakon smrti – namjernom izmjenom.
Ovi znakovi uključuju ‘poliranje lonca’, zaglađivanje krajeva kostiju povezano s bacanjem u lonac za kuhanje; promjenu boje povezanu s kremiranjem; i tragove rezova na 132 kosti, što je u skladu s “guljenjem mesa, kožom, rastavljanjem, raskomadanjem i vađenjem utrobe”, pišu istraživači.
Neke kosti su također pokazale vrstu promjene poznatu kao ljuštenje. Naučnici raspravljaju o tome kako dolazi do ljuštenja, ali jedan mogući mehanizam je ugriz – tragovi zuba. Neki od ostataka u njihovoj grupi, kažu istraživači, pokazuju prilično jasne znakove da su ih glodali ljudski zubi.
Stvar postaje još intrigantnija. Radiokarbonsko datiranje sugerira da su svi prožderani ljudi umrli otprilike u isto vrijeme i da su pobijeni i pojedeni u jednom događaju, možda u trajanju od nekoliko dana. Analiza odnosa izotopa stroncija u kostima pokazala je da su svi pojedeni ljudi bili lokalnog porijekla.
Pogrebna tradicija ili odgovor na ekstremnu glad?
„Ovo nije bila ni pogrebna tradicija ni odgovor na ekstremnu glad“, kaže evolucijski antropolog IPHES-a i kvaternarni arheolog Francesc Marginedas.
„Dokazi ukazuju na nasilnu epizodu, s obzirom na to koliko se brzo sve dogodilo – moguće kao rezultat sukoba između susjednih poljoprivrednih zajednica.“
Nikada nećemo sa sigurnošću znati šta je dovelo do užasne gozbe ljudskog mesa u El Miradoru prije nekih 5.700 godina, ali dokazi ukazuju na ekstremnu demonstraciju u svrhu društvene kontrole, kažu istraživači.
„Sukob i razvoj strategija za njegovo upravljanje i sprječavanje dio su ljudske prirode“, kaže arheozoolog Antonio Rodríguez-Hidalgo iz IPHES-a.
„Etnografski i arheološki zapisi pokazuju da se čak i u manje stratificiranim i malim društvima mogu dogoditi nasilne epizode u kojima bi neprijatelji mogli biti konzumirani kao oblik konačne eliminacije.“
Sve veći broj dokaza sve više ukazuje na široko rasprostranjeno, međugrupno nasilje na Iberijskom poluostrvu tokom neolita – vjerovatno zbog teritorijalnih sporova, konkurencije za resurse i pritiska stanovništva kako je sve više ljudi migriralo u regiju.
Iskasapljene kosti sugeriraju da je kanibalizam bio dio ovog pejzaža nasilja, ekstremno oruđe u većem kompletu koji se koristio za potpuno pokoravanje neprijatelja.
To također doprinosi određenoj nijansi razumijevanju kanibalizma kroz ljudsku historiju.
“Ponavljanje ovih praksi u različitim trenucima nedavne praistorije čini El Mirador ključnim mjestom za razumijevanje prahistorijskog ljudskog kanibalizma i njegovog odnosa prema smrti, kao i mogućih ritualnih ili kulturnih tumačenja ljudskog tijela unutar svjetonazora tih zajednica”, kaže Saladié.
(Vijesti.ba)