Dvadeset i više godina kasnije, i dalje se budi u znoju zbog noćnih môra. Izbjegava vijesti, prezire vatromet, i kaže da nikad zapravo nije “izašao” iz rata. Rijetko izlazi iz kuće.
Lejla je 29-godišnja žena koja je iza sebe ostavila brak koji je spolja djelovao savršeno. Iza zatvorenih vrata, godinama je trpjela emocionalno zlostavljanje, kroz kontrolu, ponižavanje, izolaciju i manipulaciju. Nakon izlaska iz braka i kratkotrajnog olakšanja koje je doživjela, javila se anksioznost praćena paničnim napadima, kao i stalne sumnje u sebe.
Na prvi pogled, Amir i Lejla su dvije potpuno različite osobe, s različitim problemima. No, imaju zajedničkog neprijatelja: posttraumatski stresni poremećaj – PTSP.
PTSP nije rezervisan za ljude koji su preživjeli ratne traume
PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) najčešće povezujemo s vojnicima i ratnim veteranima. Međutim, trauma ne bira – i nije ograničena na ratove i fizičko nasilje. PTSP je odgovor psihe na događaj koji je bio previše – prebrz, preintenzivan, previsokog emocionalnog naboja da bi ga osoba mogla obraditi. Obično počinje kao odložena ili produžena reakcija na stresni događaj ili situaciju (kraćeg ili dužeg trajanja), nakon što osoba doživi ili svjedoči situaciji koja ugrožava život, sigurnost ili integritet, bilo stvarno ili percipirano. Dugotrajno izlaganje psihološkom zlostavljanju, mobing na poslu, seksualno nasilje, teške saobraćajne nesreće, smrt bliske osobe ili čak svjedočenje tuđoj traumi mogu pokrenuti isti mehanizam u tijelu i psihi.
Osoba često „živi na ivici“, stalno iščekujući opasnost, iako je realno više nema. PTSP mijenja način na koji doživljavamo sebe i svijet – nevoljno zadržava osobu u prošlosti.
Simptomi PTSP-a uključuju uznemirujuća sjećanja, noćne more, izbjegavanje svega što podsjeća na traumu, emocionalnu ukočenost i pojačanu budnost. Ovi simptomi za sobom ostavljaju osjećaj „utrnulosti“ i emocionalne tuposti, odvojenosti od drugih ljudi, odsječenosti od okoline, nezadovoljstva i izbjegavanja aktivnosti i situacija koje podsjećaju na traumu. Anksioznost i depresija su često udružene sa ovim simptomima, a moguća je i pojava suicidnih misli.
Ukratko, kod osoba kod kojih se razvije PTSP, mozak ostaje zarobljen u trenutku traume i nastavlja reagovati kao da se opasnost još uvijek dešava, često i godinama kasnije.
Zbog udruženosti simptoma PTSP-a s depresijom, anksioznošću ili drugim stanjima, dešava se da on često biva maskiran, zbog čega osobe koje pate od PTSP-a često ne dobiju pomoć koja im je potrebna.
Dobra vijest? PTSP je stanje koje se može uspješno liječiti.
Psihoterapija, naročito metode fokusirane na traumu donosi izuzetne rezultate. Posebno se ističe EMDR terapija (Eye Movement Desensitization and Reprocessing), koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i brojna udruženja psihijatara za tretman post-traumatskih stanja i PTSP-a.
U EMDR terapiji, osoba se u sigurnom okruženju i pod stručnim vodstvom vraća traumatskim sjećanjima uz istovremenu primjenu naizmjenične bilateralne stimulacije usmjerene na čula: praćenje pokreta očima (čulo vida), naizmjenični zvuk (čulo sluha), naizmjenično tapkanje (čulo dodira). Na ovaj način se potiče prerada i “deaktivacija” bolnog sjećanja, tako da ono postaje sjećanje, a ne svakodnevna prijetnja.
Niste slabi. Samo vam treba pomoć.
Amir je danas u penziji, i prvi put nakon mnogo godina može mirno spavati i doživljavati svijet oko sebe onakav kakav jeste. Lejla uči ponovo vjerovati sebi i gradi život bez straha. Oboje su se obratili za pomoć kad su shvatili da “snaga” nije u trpljenju, nego u traženju podrške.
PTSP nije kraj priče. Može biti početak ozdravljenja.
Ako se pronalazite u ovim iskustvima – potražite stručnu pomoć. Terapeuti Healthy Contacta su tu za vas, više niste sami.
Izlaz postoji. Zakorači prema njemu. https://healthy-contact.com/
Dejana Grbić-Velagić,
psihoterapeutkinja Healthy Contact tima i EMDR praktičarka pod supervizijom
https://healthy-contact.com/team/dejana-grbic-velagic/
(Vijesti.ba)