Da bismo to stavili u perspektivu, ova uništena stabla čine do 2,9 posto godišnjeg gubitka biljne mase i u atmosferu ispuštaju do 1,09 milijardi tona ugljičnog dioksida. Ono što je još upečatljivije jest da se ovi podaci odnose isključivo na stabla koja su stradala od direktnog udara. U statistiku nisu uključena stabla uništena u požarima koje su munje izazvale. Ovi nalazi mogli bi značajno poboljšati modele koji pomažu naučnicima u praćenju stanja šuma i skladištenja ugljika na globalnom nivou.
Kako su došli do ovih brojki?
Do ovih zapanjujućih podataka došli su istraživači s Tehničkog univerziteta u Münchenu (TUM) koristeći nove matematičke modele, koji nude dosad neviđen uvid u utjecaj munja na globalni ekosistem. Utvrđivanje uzroka smrti stabala nije lak zadatak. Mrtva stabla često nemaju jasne vizualne znakove koji bi otkrili uzrok, dok su druga u previše raspadnutom stanju za bilo kakvu smislenu analizu, prenosi Index.hr.
Zato su naučnici kombinovali više metoda, uključujući podatke sistema za detekciju munja postavljenog u prašumi na panamskom otoku Barro Colorado. Ta su promatranja dopunjena snimkama dronova i terenskim istraživanjima kako bi se potvrdila stabla pogođena munjama.
‘Zarazni’ udari munje
Podaci prikupljeni u Panami otkrili su da su munje izuzetno ‘zarazne’. Udar groma može uzrokovati preskakanje električne energije s krošnje na krošnju susjednih stabala, šireći se i do 45 metara od mjesta prvobitnog udara. Zbog toga je svaki udar munje u prosjeku usmrtio 3,5 stabala. Nakon testiranja modela sa stvarnim podacima, utvrdili su da on precizno simulira smrtnost stabala uzrokovanu udarima munje.
Globalne posljedice i buduća prijetnja
Prema simulacijama, Zemljinu površinu godišnje pogodi između 286 i 328 miliona munja, većinom na kopnenim područjima bez leda, a najviše u tropima. U razdoblju od 2004. do 2023. godine to je rezultiralo godišnjom smrću od 301 do 340 miliona stabala. Iako munje uzrokuju samo 0,69 posto ukupne smrtnosti stabala, odgovorne su za čak 6,3 posto smrti velikih stabala, ključnih za ekosistem.
Čini se da će ovi brojevi u budućnosti samo rasti. “Trenutno je smrtnost stabala uzrokovana munjama najveća u tropskim regijama”, kaže Andreas Krause, vodeći autor studije. “Međutim, modeli sugerišu da će se učestalost munja prvenstveno povećati u regijama srednjih i visokih geografskih širina, što znači da bi smrtnost uzrokovana munjama mogla postati relevantnija i u umjerenim i borealnim šumama.”
Istraživači naglašavaju da je smrtnost stabala uzrokovana munjama zanemaren faktor u modelima kojima se naučnici koriste za proučavanje reakcije šuma na promjene u okolišu te bi se trebala uključiti u buduće izračune ugljika.
(Vijesti.ba)