Hemikalija TFA dospijeva u okoliš putem pesticida, lijekova i rashladnih sredstava. Budući da se ne razgrađuje, nalazi se primjerice u vodi za piće i u prehrambenim proizvodima.
Michael Müller je farmaceutski hemičar na Univerzitetu u Freiburgu i istražuje prisustvo trifluoroctene kiseline (TFA) u historijskim uzorcima vina. Njegov zaključak je alarmantan: dok su stara vina do 1970-ih još bila bez TFA, od 1980-ih se vidi sve veće opterećenje. Od 2010. vrijednosti naglo rastu. “Nova vina sadrže izuzetno visoke nivoe TFA, s kojima nismo računali”, kaže Müller.
U pojedinačnim uzorcima utvrđene su koncentracije do 300 mikrograma po litri – što je deset puta više u roku od 15 godina. Za Müllera je jasno: “Imat ćemo toksičke probleme. Pitanje je samo kada i u kojem obimu.”
Što je TFA i zašto je opasan?
TFA je bezbojna sol trifluoroctene kiseline i pripada grupi PFAS –per i i polifluoriranih alkilnih tvari. Ova grupa tvari obuhvaća više od 10.000 sintetskih hemikalija koje se nalaze u brojnim svakodnevnim proizvodima: tavama, odjeći za boravak na otvorenom, ambalaži za brzu hranu, pesticidima, pa čak i lijekovima.
Jednom kada dospiju u okoliš PFAS se teško ili uopće ne razgrađuju. Zato se nazivaju i “vječnim hemikalijama”. “Svaki kilogram TFA koji ispustimo trajno povećava opterećenje okoliša”, upozorava Müller. “Razgradnja se ne očekuje.”
Zabrinutost zbog vode
I opskrbljivači vodom dižu uzbunu. U regiji Gornje Rajne koncentracije TFA u rijeci Rajni udvostručile su se od 2016. Kompanija Vodovod Bodensko jezero Rajna (AWBR) govori o „stalnom porastu” s direktnim posljedicama za pitku vodu. TFA je pogotovo kritičan jer se ne može ukloniti iz vode konvencionalnim metodama.
Ispitivanje pitke vode, koje je širom Njemačke provela redakcija javnog servisa ARD, pokazuje: svi uzorci, bilo iz privatnih domaćinstava ili javnih ustanova, sadržavali su TFA. Vrijednosti su uglavnom bile ispod jednog mikrograma po litri, no u Dresdenu su iznosile 1,3 µg/l, a u Kevelaeru (Sjeverna Rajna-Vestfalija) čak 2,4 µg/l.
I mineralne vode su bile pogođene. Dok su marke Gerolsteiner i Spreequell imale relativno niske vrijednosti od 0,1 i 0,2 µg/l, u negaziranoj vodi Aqua Mia trgovačkog lanca REWE izmjerena je TFA vrijednost od 1,8 µg/l. Ulrich Borchers iz Instituta za analizu vode to smatra zabrinjavajućim: „Takva voda jedva da se više može smatrati izvornom i čistom. Ne ispunjava očekivanja potrošača.”
Još veće TFA vrijednosti u prehrambenim proizvodima
Još ozbiljnije stanje vlada kod proizvoda od žitarica. Ekološka organizacija Global 2000 testirala je 48 proizvoda. Svi su bili opterećeni TFA-om. Konvencionalni proizvodi imali su tri puta veće vrijednosti od ekoloških. Rekorder: jedan konvencionalni keks sa 420 µg/kg – što odgovara 100 do 1.000 puta višim TFA vrijednostima nego u vodi za piće.
Uzrok je, prema riječima ekološkog hemičara Helmuta Burtschera-Schadena, očit: “U tlu se već nalaze visoke koncentracije TFA prije svega zbog pesticida koji sadrže PFAS.” On zahtijeva skoru zabranu tih tvari i svih supstanci koje se u okolišu razgrađuju u TFA, prenosi DW.
Vlasti i politika ne uspijevaju držati korak
Još 2023. je više članica Evropske unije, među njima i Njemačka, podnijelo prijedlog Evropskoj agenciji za hemikalije (ECHA). Cilj je bio bolje regulisati cijelu grupu PFAS hemikalija dakle i TFA. No, taj postupak napreduje vrlo sporo.
Stručnjak Müller sumnja da iza toga stoji namjerno odugovlačenje od strane industrije: “Namjerno se podnosi velik broj zahtjeva kako bi se postupak odugovlačio. Smatram to neodgovornim.” Ni iz politike ne dolazi jasan signal. U koalicijskom sporazumu njemačke vlade eksplicitno stoji da se opća zabrana cijelih grupa hemikalija odbacuje.
Savezno ministarstvo zdravstva u tome ipak ne vidi proturječje. Na upit naglašava: “U osnovi bi trebalo smanjiti unos posebno postojanih i teško razgradivih tvari u okoliš.”
Prijeteća opasnost
Koncentracije TFA u okolišu i prehrambenim proizvodima godinama rastu uvjerljivo, među ostalim, u pitkoj vodi, vinu i proizvodima od žitarica. Iako su većina izmjerenih vrijednosti trenutno ispod važećih referentnih ili graničnih vrijednosti, stručnjaci sa sve većom zabrinutošću prate daljnji razvoj.
Koji bi mogli biti zdravstveni učinci dugoročno povišenih koncentracija TFA – zasad još nije konačno razjašnjeno. Međutim, jedno je jasno: što se ranije prepoznaju i ograniče mogući izvori i putevi unosa u okoliš, to se bolje mogu kontrolisati potencijalni rizici.
(Vijesti.ba)