Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti, članovi porodica, prijatelji i predstavnici kantonalne vlasti obilježili su 32. godišnjicu ubistva 14 Sarajlija u redu za vodu u ulici Hakije Turajlića do broja 39 na Dobrinji, koje je počinio agresor tokom opsade Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine, saopštila je Press služba Kantona Sarajevo.
Na taj dan, 1993. godine s položaja Vojske Republike Srpske ispaljena je minobacačka granata koja je pala na navedenu lokaciju, gdje je veliki broj građana stajao u redu za vodu. Uslijed eksplozivnog i rasprskavajućeg dejstva granate ubijeno je 14 sugrađana, i to: Ilham Jelovac, Ajdin Kirlić, Vinka Knehtl, Ljiljana Matić, Nedžiba Mehonić, Rahima Mehonić, Sedajeta Mehonić, Dragica Mićanović, Sulejman Selimović, Zorka Simić, Enisa Talić, Ibro Talić, Jasminka Tvrtković i Stela Tvrtković.
Teže i lakše je ranjeno još 16 naših sugrađana.
U ime Kantona Sarajevo cvijeće su položile pomoćnica ministra kulture i sporta Lejla Mujkić i zastupnica u Skupštini KS Marijela Hašimbegović. Kako je poručeno sa mjesta masakra, obilježavanjem ovog tužnog dana ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku da nećemo zaboraviti.
– Mjesta sjećanja, a danas se nalazimo na jednom od njih, nisu samo podsjetnici na patnju i stradanje, već i upozorenja za budućnost. To je jednostavna opomena: učiniti sve da nikada ne dozvolimo da se ovakvi zločini ponove, ni ovdje ni bilo gdje drugdje. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu modernog doba, opsadu Vojske Republike Srpske, koja u ubijanju nije pravila razliku – svi su bili tu, svih uzrasta, spola, vjera ili nacija. U najdužem obruču našeg grada, ubijeno je više od 12.000 ljudi, među njima 1.601 dijete. To su ogromne brojke koje ne smijemo olako izgovarati, jer svaka od njih predstavlja ime, lice, priču i neizmjernu tugu porodica. Pravda je naš dug prema žrtvama- poručila je Mujkić.
Za zločine počinjene u Sarajevu, dodala je Mujkić, međunarodni sudovi su osudili tek mali broj odgovornih – Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Ratka Mladića.
– Presude su važne, ali same po sebi nisu dovoljne. Pravda nije samo u kaznama, pravda je i u priznavanju istine, u borbi protiv negiranja i u našoj nepokolebljivoj odlučnosti da učimo nove generacije o ovim događajima. Govoriti o pravdi znači govoriti i o budućnosti. Bosna i Hercegovina mora biti izgrađena na idejama mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja. Nema stabilne budućnosti bez istine. Poricanje ovakvih zločina ne negira samo prošlost, ono sabotira budućnost. Zato moramo insistirati na istini, jer samo istinom gradimo povjerenje, a povjerenje je temelj svakog zajedničkog života- poručila je Mujkić.
(Vijesti.ba/FENA)