Lovački dom Mostine u Čajniču mjesto je jednog od najgnusnijih zločina počinjenih nad Bošnjacima ovog kraja.
U organizaciji Muftijstva goraždanskog i Medžlisa Islamske zajednice Čajniče, danas je obilježena 33. godišnjica zločina u kojem je ubijena 41 osoba.
Za ovaj zločin niko nije odgovarao, a porodice još uvijek čekaju istinu o lokaciji gdje su njihovi najmiliji ukopani.
Sulejman Homoraš, jedan je od preživjelih ovog zločina. Danas, kako kaže, nije osjećao svoje noge.
– Noć prije, 18. maja 1992, moj me komšija Srbin izvukao. Sutradan je došlo do užasnog zločina. Dugo nisam imao ni hrabrosti ni snage da dođem i posjetim ovo mjesto. Sve žrtve sam poznavao. Između ostalih, moj šura Hajrudin Trgo, njegov amidžić Šefik Trgo i moj amidža Ramiz Homoraš. Ti ljudi su bili nevini, nikome ništa nisu nažao učinili. Ovo se nije trebalo desiti, jer mi na području Čajniča do momenta zločina nismo nikome ništa uradili – ispričao je Homoraš.
Safet Alihodžić je na Mostini izgubio oca. Kako je kazao, u momentu kad je ubijen, njegov otac imao je 51 godinu.
– Ovi ljudi nisu bili ništa krivi, ovdje su dovedeni. Bili su prijatelji, i meni je teško govoriti. Prema informacijama koje imamo, ovaj zločin počinjen je kao osveta za ubistvo nekog vojvode na području goraždanskog ratišta. Ovo normalan čovjek ne može uraditi. I nakon toliko godina i dalje ne znamo da li će porodice žrtava doživjeti da se otkrije cijela istina. Apelujem, također, na naše komšije pravoslavce da nam kažu gdje su naši najmiliji. Na nama ostaje da budemo principijelni, kao što nam je to Allah odredio – dodao je Alihodžić.
Nakon proučenog Jasina i hatma-dove pred duše ubijenih, u ime Medžlisa Islamske zajednice Čajniče, obratila se predsjednica Izvršnog odbora Anera Zagrljača.
– Mi ne pamtimo ništa lijepo iz ovog doba. Ono što pamtimo je bol, teška bol koja je zaustavila dah. Pamtimo pritisak u glavi koji je noge, teške kao tuč, tjerao da idu naprijed. Bilo nam je obećano da će preživjeti. Bilo nam je obećano da će ih, u ime bratstva i jedinstva, sačuvati. Bilo nam je obećano i da ćemo saznati istinu gdje su nam najmilije bacili, kao da su otpad. Naučili smo da je najveća laž obećanje – poručila je Zagrljača.
Potpredsjednik Skupštine Opštine Čajniče Izet Alihodžić kazao je kako Bošnjaci ovog kraja pružaju ruku pomirenja, kao i oprosta, ali zaborava nikako.
– Svi mi koji dijelimo prostor na ovom lokalitetu moramo pamtiti ovaj zločin. To žrtvama ne treba, ali treba nama i našim potomcima. Pamćenje treba, zbpg dobrih ljudi, kako bi omogućili da ovdje ne pobijedi zlo i da više nikad niko i ni u čije ime ne počini ovakav zločin – kazao je Alihodžić, pozvavši svoje sugrađane, ukoliko imaju bilo kakvu informaciju, da je kažu nadležnim organima.
Goraždanski muftija Remzija-ef. Pitić izjavio je da bi bilo prirodno da sjećanje na ovaj zločin ne organiziraju niti Muftijstvo niti Medžlis Čajniče, ali je, ustvari, Islamska zajednica jedina adresa za ovakva obilježavanja.
– Mi smo preuzeli tu obavezu i pokušavamo je realizirati u kapacitetima u kojima možemo, dostojanstveno, zarad žrtava. Ono što bi nama trebalo biti važno jeste da pamtimo nekoliko stvari. Pamtit ćemo da su ovi ljudi nevino ubijeni, pamtit ćemo da su ih ubile kukavice koje je organizirao sistem Jugoslovenske narodne armije i vlasti iz Beograda te lokalnih vlasti koje su služile zločinačkom umu i politici. Pamtit ćemo da je politika, koja je to napravila, i crkva, koja je to štitila, ostala uz zločin do današnjeg dana i da niko nikad nije rekao “Žao mi je”. Pamtit ćemo da mi i naša politika nismo imali nikakav strateški odnos prema ovom kraju i da su to bili pojedinačni incidenti, odnosno, ljudi koji su obnašali vlast, a da mi nismo poduzeli ništa za ovaj narod. Pamtit ćemo, jer je pamćenje jedino što nam je ostalo – poručio je muftija Pitić.
(Vijesti.ba / MINA)
IZVOR