Špijunaža, rat tajnih službi, diplomatsko ledeno doba s Ukrajinom, proruska propagandna kampanja, ratni govor ministra odbrane i na kraju sumnjiva istraga protiv najvažnijeg unutarnjopolitičkog protivnika sistema Viktora Orbána – Mađarska trenutno ne prolazi samo kroz razdoblje bombastičnih naslova, nego se ovih dana može odlučivati o tome može li se zemlja vratiti na demokratski put ili s Orbánom na čelu srlja u diktaturu po uzoru na Moskvu, piše Deutsche Welle.
No, krenimo redom. Prošlog petka ukrajinska tajna služba SBU objavila je kako je u Zakarpatskoj oblasti uz granicu s Mađarskom uhapsila dvojicu ukrajinskih državljana koji su navodno špijunirali za Mađarsku. SBU je, kako bi potkrijepila te optužbe, objavila mnogo materijala, kao i navodno priznanje jednog od uhapšenih.
Špijuni su navodno za mađarsku tajnu službu prikupljali podatke o kretanju vojske, o tome može li se na crnom tržištu nabaviti oružje, kao i informacije o tome kako bi se ponašalo lokalno stanovništvo u slučaju upada mađarske vojske.
Ovo je prvi put od ruske invazije na Ukrajinu da se ova zemlja na ovom nivou sukobljava s članicom NATO-a. Dodatnu težinu skandalu daje nedavno otkriven govor mađarskog ministra odbrane Kristófa Szalay-Bobrovniczkyja iz aprila 2023., koji je u javnost pustio Péter Magyar, predsjednik opozicione stranke Tisza i glavni konkurent Orbánu na izborima sljedeće godine.
U tom govoru Szalay-Bobrovniczky govori o tome kako se Mađarska oprašta od svog „mirotvornog mentaliteta“ i prelazi u „nultu fazu rata“. On doduše ne govori konkretno o kakvom se ratu radi, ali je rekao kako je samo htio istaknuti da je Mađarska spremna obraniti svoj mir. No izjava je u suprotnosti s Orbánovom mantrom po kojoj je Mađarska jedina zemlja u EU koja želi mir.
Kombinacija „ratnog govora“ ministra odbrane i spoznaje o špijunaži u Zakarpatskoj oblasti govori u prilog tome da Orbán kalkulira s mogućim promjenama granica i povratom dijela Zakarpatske oblasti koji je nekad pripadao Mađarskoj. Doduše, trenutno je malo vjerovatno da bi Mađarska mogla vojno djelovati protiv Ukrajine, no Orbán je do sada u nekoliko navrata umjesto o Ukrajini govorio o „ničijoj zemlji“ ili kao o „području zvanom Ukrajina“, negirajući očito državnost susjedne zemlje.
Orbán slične provokacije šalje i u smjeru Hrvatske slikajući se u više navrata s historijskim kartama Mađarske u čijem se sklopu nekada nalazila i Hrvatska.
Orbán isto tako često optužuje Ukrajinu da ne poštuje prava mađarske manjine, što nije u skladu sa stvarnošću. Orbánovi proruski i antiukrajinski stavovi djeluju tim opasnije ako se uzme u obzir da Rusija razmišlja o tome da u slučaju pobjede nad Ukrajinom dijelove ove zemlje „dodijeli“ susjedima Poljskoj, Slovačkoj, Rumuniji i Mađarskoj. Orbán nikada nije odbacio ove planove i više ne ponavlja kao prije kako Mađarska ne želi promjene granica.
Istovremeno na svjetlo dana izlazi sve više detalja oko otpuštanja bivšeg šefa Glavnog stožera Mađarske vojske Romulusza Ruszin-Szendija, koji je u međuvremenu postao glasnogovornik opozicione stranke Tisza. Sada vlada protiv njega lansira kampanju o navodnoj pronevjeri i navodnim proukrajinskim stavovima. Orbán mu čak predbacuje veleizdaju.
Orbán u borbi protiv opozicione Tisze, koja je u ispitivanjima daleko ispred Orbanova Fidesza, uvelike igra na proukrajinsku kartu i optužuje Magyara da radi u korist Ukrajine, a ne Mađarske. Ukrajina je očito zamijenila Georgea Sorosa, koji je prije bio „financijer opozicije“ i novinara koji su pisali protiv režima.
No, izgleda da u slučaju Pétera Magyara ova kampanja ne polučuje uspjeh: Magyar i njegova stranka i dalje su najpopularnija politička snaga u zemlji. Sada se očito prelazi na rusku tehniku uništavanja protivnika poput slučaja Alekseja Navalnog: brojnim sudskim procesima. Magyaru se po najnovijem predbacuju manipulacije dionicama. Iako dokaza za to nema, Mađarska centralna banka i Državno tužilaštvo već su pokrenuli istragu i navodno već raspolažu dokazima. Prorežimski mediji već kalkuliraju o dugogodišnjoj zatvorskoj kazni za Magyara: pet godina.
(Vijesti.ba)