Godinama se činilo da je nemoguće zaustaviti taj trend: ruski plaćenici su uspavali da se etabliraju u sve više afričkih zemalja, i to na poziv lokalnih vlada. Istovremeno su osiguravali pristup vrijednim sirovinama poput zlata ili tropskog drveta. Paralelno je nastao pravi aparat preko kojeg su se u javni diskurs plasirale proruske pozicije.
Brojne države su se tako sve brže i sve jasnije emancipovale od nekadašnjih zapadnih kolonijalnih sila – a novog partnera su dobili u Vladimiru Putinu i njegovoj Rusiji.
Ali ta ruska uspješna priča polako „puca“: u julu 2024. godine ruski plaćenici su pretrpjeli teške gubitke nakon što su im pripadnici pobunjeničkih snaga Tuarega na sjeveru Malija, u blizini grada Tinzaouaten napravili zasjedu. I u Africi je bila velika tema kada je u decembru prošle godine pao Asadov režim u Siriji, odnosno kada je Rusija time izgubila utjecaj u toj zemlji. Imidž jake Rusije je narušen, a često se čuju i izvještaji o kršenju ljudskih prava od strane ruskih plaćenika.
Čime se u Africi bave ruski plaćenici?
Jedna aktuelna analiza Globalne inicijative protiv transnacionalno organizovanog kriminala (GI)
daje uvid u aktivnosti ruskih plaćeničkih grupa u Africi – i daje preporuke afričkim vladama i međunarodnoj zajednici o tome kako može da se smanji njihov utjecaj, odnosno angažman. To su, između ostalog, i ove preporuke:
• integracija umjesto izolacije država u kojima su prisutni ruski plaćenici
• diplomatski pritisak na ruske logističke partnere
• koordinisane sankcije protiv ruskih plaćenika
• opsežne mere protiv ruskih dezinformacija
• više podrške u borbi protiv zabranjenih ekonomskih aktivnosti
Umiješanost ruskih plaćenika u zločine, odnosno njihova bliskost sa zabranjenim poslovima potkopava sigurnost u Africi, piše analitičarka inicijative GI Julija Stanijard. „Pre nekoliko godina je dokumentovano da oni u Sudanu svoj pristup aerodromima koriste kako bi iz te zemlje prokrijumčarili veće količine zlata“, kaže ona u intervjuu za DW. „Slične aktivnosti su primetne i u Centralnoafričkoj Republici, a i u Maliju su oni prisutni u blizini rudnika. U zemljama u kojima su aktivni, imaju dominantnu ulogu kada se radi o krijumčarenju rudnog blaga.“
Sankcije ili kooperacija?
Posebno je komplikovana situacija na zapadu Afrike, gdje su zemlje Sahela (Mali, Burkina Faso i Niger) nakon vojnih udara napustile ekonomski savez ECOWAS i osnovale vlastitu sahelsku alijansu AES. Preporuka Julije Stanijard je da se usprkos tome grade mostovi i da se uspostavi komunikacija, barem na polju sigurnosti i pitanja vezanih sa tim sektorom.
To mišljenje deli i Beverli Očieng. Ona se u okviru Programa za Afriku u američkom Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) bavi sigurnosnim pitanjima posebno na području zapadne i centralne Afrike: „Uprkos njihovim rezervama, na primer, kada je reč o aktivnostima ruskih paravojnih snaga i odnosu prema nedemokratskim vladama, oni [ECOWAS] moraju da pronađu načine kako da sarađuju sa njima [Sahelska alijansa]. Prilikom osnivanja jedinice za djelovanje protiv pobunjenika, ECOWAS je kontaktirao vojne zapovednike na području Sahela. Oni to blokiraju, ali dugoročno gledajući bi to bio strateški najpametniji put kako bi pobunjenici bili pod kontrolom”, kaže Očieng za DW.
Očieng ujedno vjeruje da bi i alijansa AES mogla da uvidi da ruski plaćenici, s obzirom na krhku sigurnosnu situaciju, ne mogu biti jedino i isključivo rješenje: „Oni očigledno moraju da razmisle i o drugim opcijama. U jednom izvještaju o Maliju se navodi da paravojni instruktori jedne turske privatne akademije pojačavaju vojne snage te zemlje. Čitav region mora da razmisli o tome kako će se suprotstaviti pobunjenicima, pogotovo bez zapadne podrške.“
Problematična logistika
Ruske sigurnosne službe u Africi su proteklih godina doživjele snažnu transformaciju: u samom početku je privatna vojska Vagner na čelu sa Jevgenijem Prigožinom slala borce sklone rizičnim operacijama na primer u Centralnoafričku Republiku. Tokom 2023. godine utjecajni Prigožin se suprotstavio Putinu, nakon čega je, prema navodima ruskih vlasti, poginuo – u misterioznom padu aviona. Od tada Rusko ministarstvo odbrane kontroliše veći deo Vagnera i plaćenike pod imenom „Afrički korpus“ integrine u svoje strukture.
Stručnjaci upravo posmatraju novo prestrukturisanje većih razmjera. Zbog promjene režima u Siriji, Rusi više ne mogu da koriste tamošnje vojne baze koje su bile važne i za ruske operacije u Africi. Zato je sada dobar trenutak da se dodatno poveća diplomatski pritisak na ruske logističke partnere, smatra analitičarka Julija Stanijard.
U posljednje vrijeme je kao saobraćajno čvorište sve važniji istok Libije, koji kontroliše proruski general Kalifa Haftar. Ali, Rusija tek mora da postavi nove baze u kojima bi oprema mogla da se skladišti. „Postoje već razgovori o vojnoj bazi u Sudanu, to bi moglo da bude rješenje, ali na duži rok“, smatra Stanijard.
Beverli Očieng, međutim, vjeruje da će Rusija zahvaljujući svojim brojnim „predstavništvima“ i umreženosti u Africi uspevati da pronađe nove puteve i alternativna rješenja. U januaru su morskim putem preko Gvineje uspeli da prebace u Mali veću pošiljku vojnih vozila i opreme. To samo pokazuje koliko otvorenih koridora imaju ruske paravojne snage, bez obzira da li je riječ o lukama, vazdušnom ili kopnenom saobraćaju, a da pritom afričke institucije ili vlade uopće ne intervenišu“, napominje Očieng.
Uloga rata u Ukrajini
Sveukupno gledajući, karakter aktivnosti ruskih plaćenika u Africi će se verovatno i dalje mijenjati. Julija Stanijard smatra da bi zbog novih misija trupe mogle da se „rasprše“ na područje brojnih zemalja, odnosno da bi moglo biti problema sa regrutiracijom novih plaćenika: „U posljednjih nekoliko sedmica bilo je zanimljivih izvještaja o tome da zapinje proces regrutovanja novih pripadnika Afričkog korpusa. Postoje reklame na internetu, one bi trebalo da animiraju ljude da se prijave.“
Beverli Očieng podsjeća i na jedan faktor koji se doduše nalazi u daljoj budućnosti, ali bi također mogao da u velikoj mjeri da utiče na pristutnost plaćenika u Africi. Naime, ako bude sklopljen mirovni sporazum u vezi s ruskom agresijom na Ukrajinu, onda bi kadrovski problemi trupa u Africi mogli biti rečeni, smatra ona: „Za Rusiju bi to moglo da bude praktično, da se Afrički korpus proširi kontingentom boraca iz rata u Ukrajini, umjesto njihove rehabilitacije i ponovne integracije u društvo. Ali treba sačekati i vidjeti šta će biti, jer mir je još uvijek veoma daleko.“
(Vijesti.ba)