Generalni sekretar Rukometnog saveza BiH Nedim Arnautović govorio je za Oslobođenje/Sport1 nakon (ne)očekivanog domaćeg poraza od Gruzije rezultatom 22:20, kojim je BiH skoro ostala bez šansi za plasman na Evropsko prvenstvo.
Da budemo iskreni, ne plasirati se na Evropsko prvenstvo u ovom formatu kada tamo nastupaju gotovo sve države koje iole ozbiljno igraju rukomet, predstavlja rezultatsku katastrofu. Ali, bh. rukomet već godinama grca u ogromnim problemima i dani kada je naša selekcija značila nešto u evropskim okvirima su stvar, sada već, daleke prošlosti.
Upravo je o tome govorio Arnautović, koji je iskreno priznao da BiH više nije favorit ni protiv koga, da se problemi gomilaju, a rješenja se ne naziru.
“Porazi protiv Gruzije, nisu porazi samo selektora i igrača reprezentacije. To su porazi svih nas. Prije svega, porazi ove “organizacije”, koja se prepoznaje po imenu Rukometni savez BiH, pa onda i svih institucija ove države, koje jednostavno ne mare za državnu reprezentaciju”, kaže Arnautović, pa nastavlja:
“Poređenja radi, Rukometni savez Gruzije ima 13 uposlenika. Imaju vrhunski budžet i kontinuitet u radu koji donosi rezultate. Oni se okupe se u januaru, odrade pripreme od 20 dana, odigraju pet utakmica, a mi ne možemo u Sloveniju na turnir na koji smo bili pozvani, da se dodatno ne zadužujemo kod igrača i stručnog štaba, jer im ni prethodne putne troškove nismo platili. I onda pročitam da smo mi favoriti. Da budemo iskreni, ne postoji reprezentacija na svijetu protiv koje smo mi favoriti. Svaka naša pobjeda je iznenađenje i to ne zbog igrača, nego zbog nepostojanja sistema. Mi smo organizaciono kišne gliste, amebe, mi doslovno ne postojimo. Reprezentaciju Gruzije na dan utakmice protiv BiH posjeti predsjednik države, uruči svima u savezu kao i igračima medalje časti, a mi krenemo na put za Gruziju, da ne znam kako i na koji način igračima platiti ručak, pa mi se javi Vojislav Rađa, bivši selektor i rukometni zaljubljenik koji plati jedan, a drugi ručak plati Elmir Grabčanović, koji je u našem slučaju direktor reprezentacije i u normalnim savezima bi imao i platu, a kod nas troši svoje novce”.
Arnautović ističe da su blokade od prije devet-deset godina i dalje glavne kočnice u funkcionisanju rada saveza.
“Nasljedili smo blokirane račune i milionske dugove, sve iz perioda prije 2017 godine. Blokirani smo. Uposlenici saveza tri mjeseca ne primaju plate. A zamislite imamo dva uposlenika, od kojih nas je jedan napustio, pa mi smo, neka misli ko šta hoće, najsmješnija krovna rukometna organizacija jedne zemlje na svijetu. Mi u Gruziju i nazad putujemo 50 sati…Gruzijci dolete u Zagreb i dođu u Cazin u 14 sati, a naša selekcija u 23 sat, dakle devet sati prije nas. Pet treninga više od nas imaju u sedam dana, a sve zbog toga što mi moramo prvo prositi, pa kada isprosimo kupiti najjeftinije avio-karte, spavati po aerodromima, putovati cijele noći, skupljati za ručak u povratku, a onda se autima voziti do Cazina. I sve to rade naši igrači, a onda im mi ne možemo isplatiti ni putne troškove”, govori generalni sekretar RSBiH za Oslobođenje/Sport1.
I pored svega s čim se nosi, optimizam ga ne napušta, ali je sve manji.
“Nadam se skoroj skupštini RSBiH, pa ćemo da vidimo da li ima više dovoljno ludih ljudi da se uhvate u koštac s ovim ili da se gasi svjetlo. Rukometni savez BiH ima i svoje rukovodstvo, od kojih jedan ili dvojica donose sredstva (jedan je Emir Dautović), što je nedovoljno. Trebao bi svako od nas redom da se zapita šta smo to učinili da nam bude bolje. Čekati samo pomoć vlade FBiH, koja nam jeste pomogla i pomagat će i dalje, nije dovoljno. Bilo je svakakvih perioda u bh. rukometu, svi to pamte, ali u 2025. da niko ne mari to ne mogu da vjerujem. Da budem iskren do kraja, možda stvarno ni ne zaslužujemo ovaj divan sport”, zaključio je Arnautović.
(Vijesti.ba)