U povodu pedesete godišnjice smrti književnika i nobelovca Ive Andrića u Mostaru je u četvrtak, u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva (HKD) „Napredak“ – Glavna podružnica Mostar, otvorena izložba djela Ive Andrića iz Zbirke Sesar pod nazivom „Andrić i mi“.
Ovu bogatu ličnu kolekciju po prvi puta mostarskoj i hercegovačkoj publici predstavio je doktor Antonio Sesar.
– Ideja je potakla u krugu prijatelja gdje smo se u jednom od razgovora dotaknuli Andrića, koji je napisao, između ostaloga, jedne od najljepših riječi o Mostaru, pa smo došli na ideju da organiziramo ovu izložbu. Ovdje se nalazi oko 400 različitih knjiga, zbornika i časopisa koje je i u kojima je Ivo Andrić objavljivao – rekao je Sesar.
Publika je mogla vidjeti izdanja koja su izlazila do 1975. godine, odnosno ono što je ovaj nobelovac objavljivao za života.
– Od prvih izdanja iz „Bosanske vile“ iz 1911. godine, zbornika „Hrvatska mlada lirika“ iz 1914., zatim prva Andrićeva knjiga „Ex Ponto“, tu su oba redovna izdanja i posebno izdanje s Andrićevim potpisom koje je bilo namijenjeno barunici Ožegović – kazao je Sesar.
Na izložbi se našao i čitav niz Andrićevih knjiga na stranim jezicima, antologija i zbornika iz drugih zemalja, ekstremno rijetkih izdanja iz Moldavije, Islanda, Vijetnama. Također, u zbirci doktora i kolekcionara Sesara nalaze se dvije knjige koje je bh. nobelovac vlastoručno potpisao.
Sesar je naglasio kako je njegova ljubav prema kolekcionarstvu krenula kroz zbirke putopisa:
– Ja sam kao neki historičar amater istraživao historiju BiH i sve je krenulo s „Pogledom u Bosnu“ Matije Mažuranića, pa sam našao Kukuljević Sakcinskog „Put u Bosnu“, pa me zainteresirala historiju Humske zemlje i Bosne, pa je krenula politička literatura, historijska, a onda se to na kraju proširilo i na književnost.
U svojoj zbirci Sesar ima djela više od stotinu autora, a plan u budućnosti je to digitalizirati.
– Moja želja je da moja zbirka postane dostupna široj javnosti, da se njome mogu služiti npr. studenti i svi oni koje to zanima – kazao je Sesar.
Na kraju, Sesar se osvrnuo na historijske kontroverze oko Andrića i pitanja „kome on pripada?“.
– On je rođen u hrvatskoj porodici porijeklom iz Sarajeva, rođen je u Docu na Travniku, kršten je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Travniku, djetinjstvo je proveo u Višegradu, mladost i školovanje u Sarajevu. Najveći dio Andrićevog opusa je o BiH, a sam je on rekao kako se od Bosne nikada nije odvojio i kako Bosnu nosi u sebi. Andrić je naš bosanskohercegovački, najveći pisac moje kulture, zemlje i jezika. Svjetski, a naš – zaključio je Sesar.
Kulturno čudo
Književnik, publicist i esejist Željko Ivanković urednik kataloga izložbe „Andrić i mi“ osvrnuo se na vrijednost ove izložbe, nazvavši je „kulturnim čudom“.
– Ovdje sada imamo veliku impresivnu izložbu Andrićevih djela, od najranijih dana pa sve do njegove smrti. Imamo iznimno raritetna djela, imamo djela s potpisom pisca, i ono što me posebno pozitivno iznenadilo, a to je izložba naslovnih stranica, koja djeluje kao neka izložba slika. One su silno obogatile ovu izložbu i siguran sam da će Mostar idućih 15 dana, koliko traje ova izložba, biti središte kulturnog života – utvrdio je Ivanković.
Predsjednik HKD „Napredak“ – Glavna podružnica Mostar Miroslav Landeka u svom se govoru dotaknuo Andrićevog života i onoga što Andrića obilježava kao književnika.
– Ono što pak Andrića obilježava i što niko ne može osporiti ili zanijekati jest činjenica da je Andrić svjetski pisac, čije je cjelokupno djelo službu čovjeka, dijaloga među ljudima i kulturama te da kao takav pripada svima, a prvenstveno onima koji ga razumiju – kazao je Landeka.
Podsjetio je kako je Andrić bio Napretkov stipendist.
– Još kao maturant, 1912. godine iz Višegrada Andrić je tražio Napretkovu stipendiju za studij u Zagrebu. Piše on tada svom prijatelju Durbešiću: „Ako me još Napredak odbije, ni sam ne znam šta ću.“ Napredak ga nije odbio, nego mu je dodijelio stipendiju u iznosu od 600 kruna, a ujesen iduće godine dobio je i stipendiju za studij filozofije u Beču.
Landeka smatra kako je legitimno postaviti pitanje bi li Andrić uopće otišao na studij da nije dobio Napretkovu stipendiju i bi li postao nobelovac.
– Činjenica je da se Napredak nikada nije odrekao Andrića. Naprotiv. U povodu 30. godišnjice smrti Napredak je priredio Međunarodni nauči skup „Ivo Andrić – 30 godišta nakon“. Napredak se i tada pobrinuo da se prekine praksa prešućivanja Andrića te da se dostojanstveno obilježi godišnjica smrti velikana pisane riječi – kazao je Landeka.
Podsjetio je da su koncem prošle godine HKD Napredak Glavna podružnica Mostar i Kosača priredili tribinu posvećenu stotoj godišnjici odbrane doktorske disertacije Ive Andrića, a po njegovim riječima, nije slučajno da je upravo tim događajem obilježeno 34 godine od obnove rada Napretka u Mostaru, nakon što je njegov rad zabranjen 1949.
(Vijesti.ba / FENA)