– Procedure, razumijevanje bića krivičnog djela i dr. su ekspertske, stručne stvari i nakon što sam i sam, kao i svi mi, nekoliko puta neuspješno podnosili krivične prijave, odlučili smo da angažujemo pravnike i obavimo razgovor u kojem učestvuju i tužilaštvo i sud i akademska zajednica, žrtve i preživjeli zločina, pa da vidimo kako da napišemo prijavu koja će konačno biti prihvaćena i na osnovu nje biti vođen sudski postupak – kazao je Suljagić.
Organizovanje skupa u Sarajevu objasnio je potrebom “da definišemo taj algoritam i više ne tapkamo u mraku te da znamo da je kod podnošenja krivične prijave idući put, vrlo izgledno da će doći i do krivičnog postupka“.
Suljagić je povodom otvorenog pisma čiji je i on potpisnik, izjavio da je Memorijalni centar trenutno u stanju potpune pravne neizvjesnosti u momentu kad zaposleni ne znaju koji se zakoni primjenjuju i odnose na njih i kad ih režim u Republici Srpskoj optužuje da “pokopavaju životinjske kosti u Potočarima“ dok odbija da provede odluke Ustavnog sudova i sudova Bosne i Hercegovine.
– Mislim da u takvom kontekstu, Memorijalni centar mora imati mnogo ozbiljnije obezbjeđenje nego što ga trenutno ima. Situacija nije redovna već vanredna, u najmanju ruku – kazao je napominjući da su zaposlenici Centra civili za razliku od onih u svim drugim državnim institucijama BiH koje djeluju u RS-u.
– Ako nas ne možete zaštititi, šta predlažete, da uzmemo presude Ustavnog suda i njima mašemo (da li vertikalno, da li horizontalno) kad srpska žandarmerija dođe da nas deložira. Dakle, ili ćete nas zaštititi ili će stanje ostati kakvo jeste, ali ono što mogu da obećam svima u Bosni i Hercegovini, Sarajevu i gdje god treba – to je da djeca onih koji su izgubili živote u julu ’95. neće biti ničiji živi štitovi niti ćemo biti živi štitovi ljudi koji stanuju ovdje ili rade u kancelarijama na Skenderiji i Marindvoru. To nije naš posao već je njihov posao da zaštite nas tamo, pa ko god ima problem s tim što Memorijalni centar ne radi, nek svoju porodicu stavi u auto i tamo s nama bude malo živi štit, pa ćemo možda i mi malo drugačije razmišljati – rekao je Suljagić.
Uoči konferencije, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini Julian Reilly je kao učesnik skupa izjavio novinarima da Vlada njegove zemlje već niz godina podržava Memorijalni centar Srebrenica smatrajući ga važnim ne samo zbog sjećanja na žrtve počinjenog genocida, već i radi aktivnosti čiji je cilj obrazovati nove generacije i time sprečavati buduće sukobe, kako u BiH, regionu, tako i diljem svijeta.
– Borba za istinu i pravdu, kojoj je posvećeno osoblje Memorijalnog centra, ključna je za sve procese izgradnje mira u BiH i regionu. Negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca, kojem nažalost svjedočimo skoro svakodnevno, u suprotnosti su s procesima koji vode trajnom miru. To su aktivnosti koje podrivaju stabilnost. Osim ljudske strane i otvaranja rana, negiranje genocida i zločina ima svoje mjesto u zakodavstvu – rekao je ambasador napominjući da su učesnici konferencije i stručnjaci radi predstavljanja mogućnosti primjene postojećih zakona u BiH s ciljem da svi što njeguju narativ negiranja i relativizacije zločina budu izvedeni pred lice pravde.
Jedan od učesnika skupa, Almir Maljević, stručnjak za krivično pravo, rekao je da do danas niko nije ponudio analizu odredaba krivičnog zakonodavstva, koje tretiraju problematiku zabrane negiranja genocida.
– 2021. godine je došlo do novelacije krivičnog zakonodavstva, ali do današnjeg dana, niko nije ponudio odgovarajuću analizu, interpretaciju tih odredbi. Kao rezultat, dešavale su se situacije da zbog nekih nejasnoća u procedurama, veliki broj tih predmeta, podnesenih prijava za negiranje genocida, završavaju donošenjem naredbi o neprovođenju istrage. Ne ulazeći u razloge za takve naredbe, moj zadatak je bio da kao neko iz akademske zajednice dam određeni doprinos i ponudim tumačenje, interpretaciju odredbi, s ciljem da bude olakšano pravosudnim institucijama da malo bolje se razumije ova problematika i da se konkretnije nastupi u procesuiranju ovih djela – rekao je.
U praksi su se dosad pojavili problemi u vezi s nekoliko pitanja, dodaje Maljević. Prvi problem je eventualno ko može biti počinilac, drugo je značenje pojma javnog negiranja genocida a treći – da li se radi o krivičnom djelu koje ima neku posebnu, konkretnu posljedicu koju treba dokazivati ili ne treba, kao i pitanje da li za radnje negiranje genocida treba dokazivati da imaju potencijal da potaknu na nasilje, mržnju itd.
– Sve su to vrlo specifična pitanja na koja smo mi ovdje pokušali odgovoriti kroz prizmu postojeće doktrine razvijene u drugim državama, prvenstveno u Njemačkoj, te analizirajući dugogodišnju sudsku praksu Njemačke, koja je već ponudila odgovore na neka od ovih pitanja – rekao je Maljević.
Konferenciju u Sarajevu, otvorene konsultacije i predstavljanje krivično-pravne analize negiranja genocida, kao i smjernica za prijavljivanje negiranja, organizirao je u Sarajevu Memorijalni centar Srebrenica uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Događaj je okupio pravne stručnjake, predstavnike međunarodne zajednice i organizacija koje se bave istraživanjem genocida i negiranja historijskih činjenica s cijem predstavljanja pravnog okvira, analize dosadašnje primjene zakona i diskusije o izazovima u procesuiranju negatora genocida u Bosni i Hercegovini.
Događaj je realiziran u Projektu samoodrživosti Memorijalnog centra Srebrenica, koji je podržala Vlada Ujedinjenog Kraljevstva s ciljem jačanja kapaciteta Centra, razvijanja strategija finansijske održivosti i unapređenja pravnih mehanizama za suočavanje s negiranjem genocida.
(Vijesti.ba / FENA)