OVAJ SARAJLIJA USPJEŠNI JE STOMATOLOG U RIMU, A POSJEĆUJE GA I NAŠ DIJAMANT

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

S obzirom da je u Rimu proveo više od pola života, Nihad Pljevljak se tu osjeća kao kod kuće. Bez obzira na to, svoj bh. identitet odlučio je očuvati

Piše: Ema Stupar

Rođeni Sarajlija, Nihad Pljevljak uspješni je stomatolog i vlasnik stomatološke ordinacije Neabios u Rimu. Kroz njegovu ordinaciju prošli su italijanski glumci, muzičari i TV voditelji, ali i najpoznatiji bosanskohercegovački par u Rimu. Iako je njegov put započeo u Sarajevu, njegova sudbina nije bila da u njemu i ostane. Ovo je Nihadova priča…

U Sarajevu je završio osnovnu i srednju zubotehničku školu, a glavni italijanski grad je prvi put posjetio 1996, kada je sa grupom djece iz opkoljenog Sarajeva otišao na jednomjesečni boravak kod italijanske porodice Dromi. Od tada, pa do završetka srednje škole svako ljeto je provodio u Rimu, da bi 2001. zahvaljujući stipendiji Ambasade Italije u Bosni i Hercegovini, a na prijedlog prijatelja u Italiji, upisao Fakultet medicine i hirurgije (Odsjek stomatologija) na Univerzitetu La Sapienza u Rimu.

Vijest o odlasku u Italiju jako me obradovala. Znao sam da odlazim u veliku zemlju i jedinstven grad i bio sam jako uzbuđen. Porodica Dromi, koja me je ugostila, postarala se da upoznam Rim ne samo obilazeći ga već i upoznajući njihovu rodbinu i prijatelje. Dobro sam se uklopio i svako sljedeće putovanje donosilo je nova prijateljstva, nova mjesta i iskustva. Italija je bila vrlo rasterećujuća za mene, ne samo zato što je prelijepa zemlja sa bogatom historijom već i zato što je bio mir – stanje koje je za mene bilo novo. Sunčano vrijeme i šetnja kroz grad bez maskirnih odijela i oružja bio je jedan od prvih utisaka koji nikada neću zaboraviti. I puno sunca, priča nam Nihad.

Italijani su mnogo znali o Bosni i Hercegovini, pa Nihadu nisu bila upućena neobična pitanja o porijeklu, niti se, zbog njega, ikada osjećao ugroženim.

S obzirom da je u Rimu proveo više od pola života, tu se osjeća kao kod kuće. Bez obzira na to, svoj identitet je odlučio očuvati.

Uvijek sam nastojao da uspijem i budem prihvaćen kao Bosanac i svoje porijeklo nikada nisam imao potrebu prikriti, ističe naš sagovornik.

Ljubitelj je bosanske kuhinje i ponekad sprema neko od naših jela, ali, kako kaže, ono nikada ne bude kao u Bosni.

– Sa prijateljima sam konstatovao da postoji razlika u spremanju hrane u Italiji i u BiH. Možda je do vode ili zraka – ne znam, ali ima tu nešto drugačije. Isto se dešava i kada pripremam neko italijansko jelo u Sarajevu, okus i miris nisu isti koliko god se trudio da dosljedno ponovim cijelu proceduru. Ima nešto u onom stihu Alekse Šantića: “Gorki su tamo zalogaji hljeba – gdje svoga nema i gdje brata nije”, kaže Pljevljak.

Mnogo Nihadovih prijatelja je sa prostora bivše Jugoslavije, i iako ne postoji formalna bh. asocijacija u Rimu, oni se često druže na raznim manifestacijama, poput projekcija filmova, izložbi, komemoracija ili jednostavno na rođendanima i proslavama. 

Nihad je pažnju bh. javnosti privukao jer je zubar i prijatelj porodice Džeko. O našem Dijamantu Edinu i njegovoj supruzi Amri Silajdžić-Džeko ima samo riječi hvale.

Edin i Amra su jedinstveni u svakom smislu – ostvareni su profesionalno i privatno, uvijek zrače pozitivnom energijom i gledaju naprijed ka novim izazovima i pobjedama. Naša druženja su uvijek interesantna. A kad je u pitanju briga za zdravlje zuba, Edin je vrlo pedantan. Srećom, nije bilo potrebe za većim zahvatima, a pored zvuka ultrazvučnog čišćenja zuba, Edin nema zamjerki i strah od zubara, uz osmijeh ističe Nihad i dodaje: “A Amra ima najljepši osmijeh, za koji nisam zaslužan ja, nego priroda.”

Iz slučajnog poznanstva izgradilo se lijepo prijateljstvo, a ono što druženje sa porodicom Džeko čini dražim je to što su oni uvijek raspoloženi za šalu.

Moja djevojka i ja viđamo se često sa Edinom i Amrom, a sa njima je sve lako. Vrlo brzo su naučili jezik i navikli se na Rim. Ne znam kako, ali sve stižu, uz osmijeh nam priča Nihad i dodaje: “Sa Amrom idemo na utakmice Rome, navijamo za Edina i radujemo se svakom golu i pobjedi, ali i Edinovim rekordima u Romi.”

Nihad je prije nekoliko godina odbranio doktorsku disertaciju o temi “Imedijatne implantologije” i specijalnost mu je rehabilitacija bezubih ili kompromitiranih vilica putem implantata (imedijatnim pristupom), što, za nas laike, znači da u roku od jednog dana uz pomoć operacije dobijate nove zube, čvrsto vezane za kost i desni, a sve to bezbolno i sigurno.

Pljevljak je vlasnik ordinacije Neabios u Rimu, što u prijevodu sa starogrčkog znači Novi život. Njegovi budući planovi su pretežno vezani uz ordinaciju i rad u Rimu, ali ima želju i da doprinese stomatologiji u našoj državi.

– Potrebno je mnogo truda i vremena da bi se organizirala neka saradnja i dao konkretan doprinos stomatološkoj branši u našoj državi. Moj trenutni plan je da dokumentujem i evidentiram slučajeve, pa možda stomatolozi u BiH i ja i uspijemo napraviti nešto zajedničko. Mislim da su naši stomatolozi zaista kvalitetni te ažurni, često idu na edukacije širom svijeta, što je uvijek korisno, posebno za pacijente, a oni su nam najbitniji, zar ne, ističe Nihad.

Naš sagovornik je jako vezan za rodno Sarajevo, a pored porodice i prijatelja, najviše mu nedostaju ljepote naše države koja je izuzetno bogata divnom prirodom i historijom.

Odliv stanovništva iz naše države ne smatra velikim problemom jer su migracije nešto što je prirodno i prisutno od nastanka čovječanstva i što je čovjeku potrebno da napreduje.

– Ljudi se trebaju kretati i tražiti mjesto u kojem će se osjećati bolje. Nažalost, često je motiv odlaska taj koji boli i koji nosi sa sobom mnoštvo drugih negativnih osjećanja. Ratovi i humanitarne katastrofe, korupcija i kriminal, kršenje elementarnih ljudskih prava – sve su to razlozi odlazaka. U većini slučajeva, ne možete učiniti ništa osim uklopiti se i postati dio mehanizma ili biti protivnik sistema u kojem živite, što vas opet marginalizira i dovodi naposljetku do odluke da je bolje da idete drugdje, zaključio je Nihad Pljevljak.

“Ne živimo u periodu velikih revolucija, nemamo snage da budemo jedinstveni i tolerantni, uglavnom svi mi gledamo samo u svoju avliju i da je nama dobro. Socijalna svijest generalno je sve manja, teško da ljudi sebi nešto uskrate zarad dobrobiti cijele zajednice i onda to lančano vodi do serije evenata koji kad-tad moraju eskalirati u nešto što nas unazađuje kao ljudska bića i dovodi u stanje da uradimo nevjerovatne stvari. Tako je u Italiji, a vjerujem i širom Evrope i svijeta.”

Share.